Njemački Perfekt: kako govoriti o prošlosti
haben ili sein? Gdje ide particip? Praktičan vodič za tvorbu vremena Perfekt koje Nijemci stvarno koriste u razgovoru.
U govornom njemačkom za prošlost se uglavnom koristi Perfekt, a ne Präteritum. Ako nekome želite reći što ste jučer radili, to je vrijeme koje vam treba. Gradi se od dva dijela: pomoćnog glagola (haben ili sein) i participa prošlog.
Oblik rečenice
Pomoćni glagol zauzima uobičajeno drugo mjesto; particip skače sasvim na kraj. Ich habe einen Film gesehen. Wir sind nach Berlin gefahren. Uvježbajte sluh da očekuje taj završni particip — upravo on rečenici daje njemački zvuk.
haben ili sein?
- Koristite sein s glagolima kretanja od točke A do točke B: gehen, fahren, fliegen, kommen, laufen.
- Koristite sein uz promjenu stanja: aufstehen, einschlafen, sterben, werden.
- Koristite haben za gotovo sve ostalo, posebno za glagole s izravnim objektom: essen, sehen, kaufen, machen.
Tvorba participa
Pravilni (slabi) glagoli slijede obrazac ge- + osnova + -t: machen → gemacht. Nepravilni (jaki) glagoli obično imaju ge- + promijenjena osnova + -en: sehen → gesehen, trinken → getrunken. Za jake glagole nema prečaca — učite ih kao cjelinu, idealno u malim dnevnim količinama.
Glagoli koji završavaju na -ieren (studieren, telefonieren) tvore particip BEZ ge-: studiert, telefoniert. Isto vrijedi i za glagole s neodvojivim prefiksom: verstehen → verstanden.
Često postavljana pitanja
Kada trebam koristiti Perfekt, a kada Präteritum?
U svakodnevnom govoru koristite Perfekt za gotovo sve prošle događaje. Präteritum se uglavnom zadržao u pisanju i uz nekoliko čestih glagola poput war (sein) i hatte (haben).
Kako znam uzima li glagol haben ili sein?
Kretanje s jednog mjesta na drugo i promjene stanja traže sein; gotovo sve ostalo traži haben. Ako niste sigurni, haben je sigurniji zadani izbor za glagole s izravnim objektom.